Nedavna studija australskih istraživača utvrdila je da transforaminalno ubrizgavanje steroida predstavlja održivu alternativu operativnim zahvatima lumbalne radikularne boli izazvane hernijom diska.

Cjelokupna studija objavljena je u kolovoškom izdanju časopisa Pain Medicine, časopisa koji u ime American Academy of Pain Medicine, Faculty of Pain Medicine of the Australian, New Zealand College of Anaesthetists te International Spine Intervention Society izdaje nakladnička kuća Wiley-Blackwell.

Lumbalna radikularna bol (išijas) najčešće je posljedica lumbalne hernije diska i upale pogođenog korijena živca. Ubrizgavanje steroida varijabilno primijenjeno koristi se kao alternativa operativnim zahvatima reduciranja upale i olakšavanja boli. Epiduralno ubrizgavanje steroida, primijenjeno interlaminarnim odnosno kaudalnim putevima, najzastupljeniji je oblik ublažavanja boli putem steroida. Ipak, istraživanja pokazuju da interlaminarna ubrizgavanja nisu ništa učinkovitija od ubrizgavanja fiziološke otopine primijenjenih na interspinalnom ligamentu, dok se kaudalna epiduralna ubrizgavanja steroida nisu pokazala učinkovita u obliku anestetika.

Transforaminalno ubrizgavanje - ubrizgavanje steroida primijenjenih izravno i precizno na zahvaćeni spinalni živac pomoću radioloških uputa - pokazalo se učinkovitije od interlaminarnog ubrizgavanja steroida radi olakšavanja boli i reduciranja invaliditeta. Međutim, kontrolirana istraživanja ove metode primjene dovela su do proturječnih rezultata. Aktualno istraživanje nastojalo je utvrditi bismo li trebali smatrati transforaminalnu metodu ubrizgavanja agensa ključnim elementom u određivanju uspješne metode ublažavanja boli. Sudionici istraživanja randomizirani su u jednu od pet skupina: transforaminalno ubrizgavanje steroida (TFST) testiralo je vlastitu učinkovitost; transforaminalno ubrizgavanje normalne fiziološke otopine (TFNFO) ispitivalo je posljedice ispiranja; transforaminalno ubrizgavanje lokalnog anestetika (TFLA) ispitivalo je utjecaj lokalnog anestetika; intramuskularno ubrizgavanje steroida (IMST) ispitivalo je sustavne posljedice te intramuskularno ubrizgavanje fiziološke otopine (IMNS), koje je ispitivalo nespecifične (placebo) posljedice.

Istraživanjem je sveukupno bilo obuhvaćeno 150 pacijenata. Kriteriji odabira bolesnika uključivali su odraslu dob, osobe sposobne osigurati pristanak te osobe koje podupiru korištenje pojedinih medicinskih instrumenata, čija je snažna, razdiruća, trenutna, probadajuća bol koncentrirana u donjim udovima, ograničena na kut od najviše 30 stupnjeva ispružene noge, kojima je na CT-u odnosno na MR-u utvrđena hernija diska na segmentalnoj razini u skladu s kliničkom simptomatikom. Bol odgovarajućeg intenziteta smatrana je najprimjerenijim pokazateljem liječenja. Neurološki znakovi radikulopatije nisu bili obvezujući, no u slučaju njihove prisutnosti služili su podupiranju aktualne dijagnoze. Svi pacijenti određeni su podobnima za operativni zahvat, ujedno i sljedeći interventni korak ukoliko bi se injekcije pokazale nedostatne u ublažavanju boli.

Kriteriji izuzeća pacijenata odnosili su se na foraminalnu stenozu, težak motorički deficit, povijest zloporabe opioidnih sredstava, prethodni operativni zahvati na zahvaćenoj segmentnoj razini, odnosno stanja koji pridonose riziku primjene injekcije kao što su trudnoća, nedavne infekcije, odnosno deformacije kralježnice. Pacijenti nisu bili izuzeti na temelju vremenskog trajanja boli. Nakon randomizacije, pet terapeutskih skupina nije pokazivalo statistički značajnija odstupanja u demografskim obilježjima kao što su dob, ravnoteža u spolovima, liječenje segmentne razine, odnosno udio akutnih i kroničnih slučajeva.

Standardne količine i doze primijenjene su na svakom pojedinom pacijentu i svakoj pojedinoj vrsti ubrizgavanja. Pacijenti s TFST-om primili su 0.75 ml 0.5% bupivacainea, nakon čega je uslijedilo 1.75 ml triamcinalona u koncentracijama od 40 mg/ml. TFLA skupina primila je 2 ml 0.5% bupivacaina. TFNFO skupina primila je 2 ml agensa fiziološke otopine. Pacijenti iz skupine IMST primili su 1.75 ml triamcinolona (40 mg/ml). Pacijenti iz skupine IMNS primili su dozu od 2 ml. Najvažnije je bilo utvrditi udio bolesnika koji su postigli potpuno ublažavanje bolova odnosno barem 50%-tno, mjesec dana nakon liječenja. Sekundarne mjere odnosile su se na funkcionalnost, invaliditet, funkcionalne ishode povezane s oboljelom osobom te korištenje ostalih oblika zdravstvene skrbi, kao i vremensko trajanje olakšanja preko mjesec dana.

Značajno veći udio bolesnika liječenih transforaminalnim ubrizgavanjem steroida (54%) postigao je olakšanje bolova, za razliku od pacijenata liječenih transforaminalnim ubrizgavanjem lokalnog anestetika (7%), transforaminalnim ubrizgavanjem fiziološke otopine (19%), intramuskularnim steroidima (21%) odnosno intramuskularnom fiziološkom otopinom (13%). Pored olakšanja bolova potvrđena su i klinički značajna poboljšanja u funkcionalnosti i smanjenoj invalidnosti te manje korištenje drugih oblika zdravstvene zaštite. Jednaki rezultati vrijedili su za pacijente s akutnom i kroničnom radikularnom boli. Dvadeset i pet posto oboljelih nastavilo je osjećati bol u manjoj mjeri i nakon 12 mjeseci. Voditelj istraživanja dr. Bogduk zaključuje: "Zapravo, transforaminalno ubrizgavanje steroida predstavlja održivu alternativu operativnim zahvatima lumbalne radikularne boli uslijed hernije diska. Njezin neposredan doprinos skroman je, no značajan i ne počiva isključivo na efektu placeba. S ciljem ostvarenja dugoročne učinkovitosti, konkretan dokaz zahtijevat će najširi raspon istraživanja."

Autor uvodnika dr. Ray Baker slaže se. "Rezultati studije posebno su impresivni s obzirom na stroge odrednice istraživanja." Dr. Baker također je pohvalio metode analize znanstvenog tima, broj neophodan za utvrđivanje mjera posljedica liječenja (BNL), rekavši: "Iz Bogdukove analize možemo vrlo lako zaključiti da je svaki treći pacijent iskusio znatno poboljšanje izvan onoga što intramuskularno ubrizgavanje steroida odnosno transforaminalno ubrizgavanje normalne fiziološke otopine može ponuditi. Štoviše, možemo lako primijetiti da je 25% bolesnika iskazalo značajan napredak primjenom transforaminalnog ubrizgavanja steroida tijekom 12 mjeseci, izbjegavajući istovremeno troškove operativnog zahvata. Naposljetku, ova ciljna studija opravdala je transforaminalno ubrizgavanje steroida prilikom lumbalne radikularne boli kao daleko učinkovitijom u odnosu na placebo. Potrebno je poduzeti daljnja istraživanja."

Izvor: Wiley-Blackwell, Znanost.com